Privatni Vrtić Magnolija Beograd

  • O NAMA
  • SIGURNOST
  • PROGRAM
  • TIM
  • UPIS
  • GALERIJA
  • BLOG
  • KONTAKT

PRAVI KUĆNI LJUBIMAC

24. јануар 2017. by Administrator

Kada odlučite da ispunite želju svom detetu i prihvatite novog člana porodice, ostaje samo da odaberete pravog kućnog ljubimca. Ne, ne mislimo da ima pogrešnih, već samo da ima onih koji vašoj porodici više odgovaraju na obostrano zadovoljstvo. Proverite u ovom tekstu šta očekujete od kućnog ljubimca i šta on očekuje od vas, kako se, u sledećoj fazi, niko ne bi osećao iskorišćen ili prevaren.  Neophodno je da strogo brinete o zdravlju  životinje, jer neke bolesti od mačke, ptice ili psa, mogu dobiti i ljudi!

PRAVI KUĆNI LJUBIMAC ZA DETE OD TREĆE DO PETE

ribice

Zlatna ribica ispunjava tri želje

Male su šanse da veše dete pre treće godine ozbiljno zatraži kućnog ljubimca. Ali oko treće, deca već jasno izražavaju svoje želje. Stručnjaci se slažu da je do šeste godine nerealno očekivati da dete samo brine o bilo kom kućnom ljubimcu, dakle u ovom uzrastu obaveze preuzimaju odrasli, a uživanje se deli na ravne časti. S obzirom na ovo, preporučujemo mirnije, sitnije i manje zahtevne životinje, koje vam neće oduzimati previše vremena i neće stradati od prevelike ljubavi malih vlasnika. Dobar izbor su ribice ili kornjače. Potrebni su vam akvarijum, što znači sve od kugle do nekoliko desetina litara sa pratećom opremom, biljke i hrana. Preporuka je da idete od manjeg ka većem, mada ribice vole da plivaju u jatu. Kako ćete urediti akvarijum zavisi od vaše kreativnosti i eko sistema koji stvarate u njemu.  Ne zahtevaju mnogo vremena, nisu skupe, održavanje je lako i proizvode  „finu tišinu“ koja je „praznik za uši“. Ako slučajno zaplivaju leđnim stilom, zamena stiže brzo i neprimetno, da se dete na rastuži. Za kornjače važi sve slično, osim što povremeno izlaze na suvo.  Kada deca hrane svoje male drugare pazite da i količine hrane budu mali prstohvati!

PREDŠKOLCI I MEKANE ŽIVOTINJE

Mis

Ide maca oko tebe…

U ovom uzrastu dete je svesnije i savesnije, pa može preuzeti na sebe deo obaveza i odgovornosti vezanih za kućne ljubimce . Bez obzira da li porodica ima prethodno radno iskustvo sa životinjama, stručnjaci preporučuju umiljate, krznene, životinjice koje decu podsećaju na plišane igračke. Dobar izbor su hrčak, zamorac ili kunić. Pri kupovini obratite pažnju na zdravlje životinje. Krzno treba da bude sjajno i čisto, posebno na glavi, oči bistre, a koža bez povreda. Od opreme neophodni su im kavezi, odgovarajućih veličina, piljevina, hranilice, pojilice i igračke. Promaja im veoma smeta, pa savetujemo da kavez postavite na zaklonjenom mestu i van spavaće sobe, jer umeju i noću da budu aktivni. Zahtevaju nešto više brige i čišćenja, tako da je detetu potrebna pomoć ili bar nadgledanje, tokom bavljenja kućnim ljubimcem. Zauzvrat cela porodica može očekivati mnogo veselja, druženja i maženja. Svaka vrsta ima svoju hranu u pet shop-u, ali rado jedu i jabuke, salatu i šargarepu. Kunića redovno morate nositi kod veterinara na podrezivanje noktiju i zuba na svaka tri meseca. Kada se slobodno kreću po stanu, vodite računa o kablovima i biljkama. Ako kod ovih kućnih ljubimaca primetite gubitak apetita, opadanje dlake ili proliv odmah reagujte, jer ih zakasnela poseta veterinaru može koštati života. Kad smo kod ove teme, hrčak živi oko dve do tri godine, zamorac od četiri do osam, a najdugovečniji je kunić, koji doživi približno desetak godina.

PRAVI KUĆNI LJUBIMCI TEK U ŠKOLSKOM UZRASTU

maca

Pravi kućni ljubimac za igre i šetnje

Sada je dete potpuno sposobno da brine o životinji, da razume njene potrebe i raspoloženja i poštuje njene osobine. U ovom uzrastu dobar izbor je mačka ili ptica, ako niste za šetnju.

Mačka nije zahtevna, potrebne su joj posude sa hranom i vodom, kutija sa peskom za obavljanje nužde i  četka. Možete joj još obezbediti i korpu za spavanje i par igračaka. O njenoj higijeni ne morate brinuti osim povremenog  četkanja, jer se sama „umiva“ jezikom nekoliko sati dnevno. Posete veterinaru svode se na redovno vakcinisanje i  čišćenje od parazita. Mačka je nezavisna, aktivna, umiljata, a oseća se bezbedno kada upona svaki kutak stana. Ipak, ne preporučuje se mlađem uzrastu, jer je veoma samostalna i mazi se sa vlasnikom ili igra samo kada ona to hoće, u suprotnom  može postati agresivna. Ovaj elegantni lovac, prema izreci ima devet života, u trajanju od deset do sedamnaest godina.

Postoji mnogo vrsta ptica koje mogu postati vaši kućni ljubimci, uobičajeni izbor su papagaji, koji su takodje veoma raznovrsni.  Ovim  životinjama, potreban je kavez u kome mora biti dovoljno mesta da rašire krila, odgovarajuća hrana iz pet shop-a, voda, ogledalce, zvonce, ljuljaška, voće, sipina kost i puno razgovora. Ptice vole društvo i mogu da dele krletku ako je dovoljno prostrana.  Pernati prijatelji su glasni, razdragani, rado lete za vama po stanu ili vam sede na ramenu, neki  ubrzo progovore ili propevaju, ali ponekad mogu biti i agresivni. Ako imaju odgovarajuću negu i ponašaju se uobičajeno, veterinara ćete konsultovati retko. Ukoliko prvi put uzimate pticu, tigrica je dobar izbor, a sa većim iskustvom mogu doći u vaš dom i veće, skuplje i zahtevnije vrste. Pticama ne odgovara promaja, a kada je kavez otvoren obavezno zatvorite prozore. Ako ne odlete, prosečni vek tigrice je desetak godina, dok veće vrste mogu doživeti i četrdeseti rođendan.

NAJBOLJI PRIJATELJ ZA SVE UZRASTE

pas

Pravi kućni ljubimac za igre i šetnje

Verovatno se pitate kako smo stigli do kraja, a nikako da naiđemo na čovekovog najboljeg prijatelja. Pas je najčešći kućni ljubimac, iako je najskuplji i najzahtevniji od svih opisanih životinja. Potrebna mu je kućica u dvorištu ili odredjeno mesto u stanu, hrana, voda, šetnje bar dva do tri puta na dan, igračke i svakodnevno vaspitavanje. Redovno održavnje higijene i posete veterinaru radi vakcinisanja i čišćenja od parazita su obaveze vlasnika.  Novorođenčad obično „zateknu psa“ u porodici. Ako je dobre naravi i lepo dresiran, radovaće se prinovi i čuvaće je budno. Ovo je pravi kućni ljubimac za sve uzraste, ali kod mališana i predškolaca aktivnu ulogu imaju i roditelji. Ukoliko prvi put uzimate psa, a ne udomljavate ga iz azila, osobine i životni vek im se razlikuju po rasama, zato se dobro obavestite pre kupovine, jer tu ima materijala bar za još jedan tekst. Prosečno žive deset do petnaest godina. Dresura je obavezna, pa ako idete na obuku, podmladak treba ravnopravno da učestvuje. U svakom slučaju, Vaše dete će uvek imati druga za igru, a svi ukućani razlog za šetnju!

Da li ste odabrali pravog kućnog ljubimca?

Vrtić Magnolija – Lepota odrastanja

Filed Under: Uncategorized

DEČIJI SUKOBI

20. јануар 2017. by Administrator

Sukobi su neizbežna pojava u životu dece i odraslih.  Mnogi smatraju da je ova pojava sama po po sebi loša, ipak, kada se udubimo u problem shvatamo da je način predstavljanja i rešavanja sukoba taj koji može biti negativan ili pozitivan, destruktivan ili konstruktivam, dok nas sami konflikti motivišu za usavršavanje. Neki su karakteristični za određene faze ili situacije tokom dečjeg razvoja, a neki nailaze neočekivano i burno poput oluje. Za pravovremenu i ispravnu reakciju važno je da dečiji sukobi ne iznenade odrasle u njihovom okruženju.

bebe

Neizbežni dečiji sukobi

ULOGA RODITELJA

Roditelji imaju zadatak da osposobe svoje dete da toleriše određeni stepen frustracije i stekne dovoljnu kontrolu nad impulsivnim ponašanjem, kako bi moglo da se uključi u grupu. Ovo nikako nije lak zadatak. Roditelj ne sme da bude previše popustljiv i nežan, ali ni previše strog i hladan. U prvom slučaju uopšte neće završiti svoj zadatak, pa će dete reagovati agresivno, samo na osnovu svojih impulsa, verujući da je u pravu, a u drugom će ga izvršiti pogrešno, pa će mu se dete naizgled pokoriti skrivajući nesigurnost i destrukciju.

Roditelj će dobro obaviti ovaj zadatak ako dozvoli detetu da razvija svoje mogućnosti onom  brzinom koja mu odgovara, a zabrani mu ponašanje koje ugrožava dete lično ili drugu decu i odrasle u njegovoj okolini. Svakom detetu je potrebno da oseti da je voljeno i cenjeno. Samo kroz ljubav i odobravanje odraslih deca odustaju od neprihvatljivog ponašanja i prilagođavaju se životu u zajednici.

DA LI SE MEŠATI U DEČJE SUKOBE

decak i devojcica

Reagujte na vreme

Na ovu temu postoje dve škole mišljenja, sa potpuno suprotnim odgovorima. Jedni smatraju da odrasli ne treba da se meša u dečje sukobe, već treba pustiti decu da konflikt razreše sami. Drugi su za predupređivanje sukoba i obaveznu intervenciju odraslih. Najbolje rešenje je, naravno, negde u sredini. Istina je da decu treba pustiti da sukob razreše sami, ali samo ako vidite da su sposobni da to učine. U trenutku kada smatrate da se deca međusobno ugrožavaju i kinje, obaveza odraslog je da se uključi u rešavanje problema na nenasilan i konstruktivan način.

UOBIČAJENI DEČIJI SUKOBI

deca

Ovaj sukob neka reše same

Tokom boravka u parkiću ili vrtiću većina dece svakodnevno u zajedničkoj igri naiđe na problem oko deljenja igračaka, dolaska na red ili podele uloga. Već od druge godine, pa do predškolskog uzrasta smatramo da je važno pokazati im metode nenasilnog rešavanja sukoba. Uloga odraslog koji poznaje ove načine i primenjuje ih u svom ponašanju od neprocenjivog je značaja za razvoj dece. Nema suviše ranog uzrasta za ovakav pristup, pre svega jer čak i deca koja ne govore, uče po modelu. Za mališane koji razumeju šta im se govori i koji mogu da kažu šta i kako osećaju, nema nikakvih prepreka u upoznavanju osnova konstruktivnog rešavanja uobičajenih dečijih sukoba.

OSNOVNA PRAVILA KOMUNIKACIJE

Odrasli koji je u svakodnevnom kontaktu sa decom ima mogućnost i obavezu da uspostavi osnovna pravila komunikacije, koja su naročito korisna kada treba rešiti neki dečiji sukob. Ova pravila su jednostavna i za postavljanje i za primenu. Ako se poštuju u različtitim situacijama tokom svakodnevnih aktivnosti, deca će ih spontano usvojiti i bez problema koristiti tokom rešavanja međusobnih konflikata.

bata i seka

Kreativna rešenja dečijih sukoba

Osnovna pravila su:

  1. Svako dobija reč.
  2. Svi slušaju bez upadica.
  3. Svako predlaže rešenje problema.
  4. O svakom rešenju se razgovara.
  5. Svi zajedno biraju najbolje rešenje.
  6. Pravila važe i za decu i za odrasle.

KORACI NAKON DEČJEG SUKOBA

Odrasli treba da izmesti decu iz okruženja u kome je sukob nastao i da ih smesti u mirno okruženje kako bi mogli da razgovaraju. Najbolje je da svi sednu u krug i da ih niko ne prekida. Sukobi izazivaju jake emocije, zato je veoma važno da se deca primire i smeste na neutralan teren. Potom svako dete treba, bez upadica drugih, da kaže šta se desilo. Kada se ovaj krug izjava završi, neophodno bi bilo da odrasli nepristrasno i kratko ponovi u čemu je suština problema jednostavnim rečima. Zatim svako dete treba da predloži rešenje problema. Neka rešenja će se ponavljati, ali to nije presudno, važno je obodriti svakoga da ponudi rešenje. Ukoliko je potrebno odrasli može podsetiti decu da ne upadaju jedno drugom u reč. Na kraju treba izabrati jedno rešenje kroz razgovor o prednostima i manama svakog različitog predloga. Deca treba da razmisle kako će rešenje uticati na njih lično i na druge u grupi. Konačno svi treba da se slože oko jednog rešenja.

KAKO RADI REŠENJE?

Izabrano rešenje se odmah primenjuje. Decu je dobro pohvaliti što su ga izabrala zajedno. Sada se svi vraćaju na mesto sukoba i isprobavaju to rešenje. Ako mališani ne slede odabrano rešenje, odrasli je tu da ih podseti o čemu su se usaglasili. Kada igra ponovo počne, deca su u svom elementu, dok se odrasli polako povlači i posmatra ili proverava kako se zabavljaju. Važno je da iz prikrajka obrati pažnju da li je sve u redu ili ima i dalje nekih problema, da li su deca srećna ili nezadovoljna odabranim rešenjem. Ako primena ne daje željene rezultate, grupa se ponovo povlači na mesto gde su razgovarali, kako bi sada pregovarali o boljem rešenju. Istina je da sve ovo deluje naporno, nekima možda čak i dosadno, ali je plodonosno. Deca koja imaju prilike da svakodnevno uvežbavaju ovakvo ponašanje, ubrzo počinju samostalno, nenasilno i konstruktivno da rešavaju svoje konflikte.

drustvo

Sve se može, kad se deca slože

ZAŠTO SU DEČIJI SUKOBI SU KORISNI?

Na početku odrasli usmerava proces, što je zahtevno za sve učesnike, ali bez muke nema nauke. Kada ovako sagledamo dečje sukobe, dolazimo do zaključka da su korisni, a evo i zašto. Deca uče da govore i izražavaju svoja osećanja, zatim uče da pažljivo slušaju druge  i razgovaraju sa njima. Ona usvajaju pravila ponašanja u grupi, decentrišu se, sagledavaju problem „iz tuđih cipela“ i obraćaju više pažnje na potrebe i osećanja drugih. Deca razvijaju svoju kreativnost dok predlažu različita rešenja. Ona takođe uče da procene izabrano rešenje, jer podnose posledice tog izbora. Kroz ceo proces, postaju intelektualno, emocionalno i socijalno zrelija. Na njihovo samopouzdanje povoljno utiče to što sve lakše, brže i uspešnije rešavaju sukobe. A ova korisna veština biće im potrebna čitavog života.

Filed Under: Vrtić Magnolija

DECA SA KUĆNIM LJUBIMCIMA

14. јануар 2017. by Administrator

devojcica i maca

Novi član porodice

Deca uglavnom vole životinje i u nekom trenutku snažno požele da imaju kućne ljubimce. Za mališane su to zanimljive, žive igračke koje bi oni tako rado iz prodavnice ili sa pijace, iz Zoo vrta ili sa ulice poneli kući. Za roditelje ostvarenje ovakvih dečjih želja zahteva više razmišljanja. Odluka o uzimanju kućnog ljubimca je ozbiljna i ne treba je donositi na prečac. To nije kupovina igračke, već prihvatanje novog člana porodice. Dakle, savet za sve prijatelje i rođake koji bi detetu da ispune želju, ne činite to pre razgovora sa roditeljima! Nemojte poklanjati kućne ljubimce u trenutku inspiracije, jer takvi potezi koji počnu po sistemu „grlom u jagode“, završe se najčešće u „nebranom grožđu“.

PROTIV I ZA

Obično ovaj podnaslov ima oblik za i protiv, ali kada se razmišlja o uzimanju kućnih ljubimaca neophodno je da na papir stavite prvo sve što je protiv te odluke. Tek kada ozbiljno razmislite o ovim stavkama,“ okrenite list“ i pređite na onaj duži i lepši spisak za uzimanje kućnog ljubimca. Roditelji koji su nekada bili deca sa kućnim ljubimcima, pa imaju prethodno radno iskustvo u ovoj oblasti, znaju šta sve podrazumeva izbor koji treba da naprave. Roditelji koji nisu odrastali uz životinje imaju više pitanja, strahova i dilema.

USLOVI ZA DECU SA KUĆNIM LJUBIMCIMA

decak i psi

Deca sa kućnim ljubimcima ili obrnuto

Prva primedba roditelja je da ne postoje uslovi za uzimanje kućnih ljubimaca, što ne znači da će ih odmah kupiti, već da porodica nema materijalne mogućnosti ili dovoljno životnog prostora. O količini i ceni hrane možete dobiti obaveštenja u obližnjem  „Pet shop“-u ili kod poznanika u parkiću koji šetaju baš tu vrstu. Usluge veterinara isto morate uzeti u obzir, jer postoje bolesti koje su prenosive sa životinja na ljude. Zato na Internetu proverite cene vakcinacija i drugih mera koje treba redovno priuštiti vašem izboru. Cenovnike dobro pregledajte i uporedite, kao i blizinu ambulante vašoj adresi. Veterinarski fakultet, takođe, nudi ove vrste usluga. I na kraju, od izbora životinje zavisi da li će vam biti potrebna štala, bazen, kućica u dvorištu ili kavez u sobi. To što vaše zlato baš želi konja ili krokodila, ne znači da posle ozbiljnog porodičnog razgovora neće biti zadovoljno psom ili papagajem.

Drugi uslov za ostvarenje dečje želje je slobodno vreme. Povedite računa koliko vremena provodite zajedno u kući, da li često putujete ili svakog vikenda odlazite nekuda. Ako kućni ljubimac treba da bude kućni zatvorenik koji vas stalno čeka, onda je bolje da se odlučite za neku vrstu kojoj to ne pada teško, kao što su ribice ili kornjače. Naravno, detetova reč je poslednja pri biranju i zato mu pažljivo objasnite u čemu je problem.

Treće pitanje koje se obavezno postavlja je ko će da brine o kućnom ljubimcu. Postoje manje ili više zahtevne vrste, ali nemojte da se zavaravamo, svakoj od njih potreban je deo pažnje, brige i vremena članova porodice. Ovde roditelji najčešće računaju da će dete kada čuje kako mora svakog dana da hrani, čisti ili šeta životinju, odustati od svoje ideje. Ali nije tako, deca će radosno prihvatiti sve teškoće na koje im ukazujete, bilo da su trogodišnjaci ili trinaestogodišnjaci, a već trećeg dana po dolasku kućnog ljubimca, dragi roditelji, očekujte natezanja, rasprave i da preuzmete deo obaveza. Nađite pravu meru da se životinja ne muči, a dete ispoštuje razuman deo dogovora za svoj uzrast.

Mama beba i pas

Veselje se širi na sve strane kad dete ima kućnog ljubimca

Četvrti, ali ne manje  važan uslov je, nikako pod parolom: „Govori tiho i nosi psa sa sobom.“  To znači da kada kućni ljubimac dolazi, ne treba da bude sredstvo uspeha vašeg deteta u društvu. Ono će verovatno osetiti pozitivne promene i na tom polju, ali kao posledicu svog razvoja uz životinju. Ali, ako je uzimate samo iz tog razloga, odustanite.

Peti problem je zdravstveno stanje ukućana. Ako neko ima alergije, obavezno konsultujte lekara specijalistu i veterinara pre konačne odluke. Sa druge strane životinje su od vajkada velika pomoć osobama sa određenim vrstama hendikepa.

OSOBINE DECE SA KUĆNIM LJUBIMCIMA

Deca sa kućnim ljubimcima, kroz zabavne igre, prihvatajući obaveze i rešavajući probleme, razvijaju pozitivne osobine.

Komunikativnost i govor  – dete puno priča svojoj životinji, koja ga uvek sluša, nikad ga ne prekida i sve razume. Dete joj radosno tepa, ali i poverava  i objašnjava svoje muke i tegobe iz vrtića ili školice , koje odmah postaju upola manje.

Smirenost i spokoj – deca sa kućnim ljubimcima mogu potpuno da se opuste, jer ih oni bezuslovno vole i odani su im do kraja. Stresne situacije i nervoza su deo svakodnevice, ali dete i životinja kroz nežnosti maženja postaju mirniji i bolje raspoloženi.

Saosećajnost  i pažnja – istraživanja su pokazala da deca koja između treće i šeste godine rastu uz kućnog ljubimca u znatno većoj meri ispoljavaju prvu osobinu u odnosu na svoje  vršnjake bez životinja . Dete oseća tugu i radost svog ljubimca i vremenom na sličan način usmerava pažnju ka celoj okolini.

Odgovornost  i briga – deca rado brinu o životinjama. Ako su zadaci koje mališan treba svakodnevno da obavlja primereni njegovom uzrastu, kućni ljubimac neće imati na šta da se požali. Kroz ove aktivnosti dete shvata posledice svojih postupaka, jer kada dođe do propusta, to se jasno vidi, čuje ili omiriše.

Samopouzdanost i poštovanje – ubrzo dete uspešno završava  svoje obaveze prema kućnom ljubimcu  i poklanja mu dovoljno pažnje. Tako postaje sve sigurnije u sebe i svoje mogućnosti, a ponosno je i zbog odobravanja odraslih.

Dete i konj

Kući ćemo poneti ovog manjeg…

Zdravlje i terapija – ukoliko je životinja zdrava, a zato smo o veterinaru i cenama pisali na početku teksta, naučna istraživanja dokazuju da deca sa kućnim ljubimcima postepeno jačaju svoj imunitet i otpornija su na razna oboljenja. Mali drugari osećaju veliku međusobnu ljubav, ipak stručnjaci smatraju da deca ne treba da ljube životinje, treba redovno da održavaju higijenu ruku nakon igre i ne treba da spavaju zajedno.

„Pet therapy“ je posebna grana medicine koja se sve brže razvija. Uz pomoć životinja, ublažavaju se simptomi i olakšavaju tegobe pacijenata. Primenjuje se kod različitih fizičkih i psihičkih stanja, a posebno je popularna  kod dece sa problemima u opismenjavanju, odnosno sve češćim i različitijim oblicima poremećaja pažnje i disleksije.

Ako odlučite da uzmete životinju, pročitajte savete o izboru odgovarajućeg ljubimca.

Filed Under: Uncategorized

ČESTE GREŠKE RODITELJA

12. јануар 2017. by Administrator

Nije lako biti roditelj, za to ne postoji škola niti jednostavno uputstvo. Svi koji provode vreme sa decom neka pogledaju ovaj spisak.

Don't panic

Bebe su žilava bića, nemojte praviti ovu čestu grešku

Prva česta greška roditelja: Panika

Samo što ste doneli vaše prvo čedo iz porodilišta i treba ga podići, presvući ili podojiti. Već vas hvata panika. Kako da bebi ne povredite vratnu kičmu? Da li je treba zaprati ili samo obrisati? Šta ako povrati, da se ne uguši? Najbolje je pohađati školicu za roditelje pre porođaja ili posećivati nekog bliskog sa bebom i pomalo uzeti stvar u svoje ruke. Izaberite baby-friendly u porodilištu ili zamolite nekoga od rođaka sa višekratnim iskustvom da malo pomogne, dok se ne uhodate. U svakom slučaju ne paničite, bebe su žilava bića, posmatrajte i reagujte, biće u redu.

Danas veoma česta greška roditelja:  Prezaštićivanje

bager

Kad tata radi kao buldožer, dete postaje lomljivo kao šoljica

Niste više u panici, ali pojačano brinete da se vašem detetu ne dogodi neka nezgoda. To je u redu, sve dok niste prešli u zonu prezaštićivanja. Ako bebu držite pod staklenim zvonom omešćete njen razvoj. Treba i da se prevrće, da puzi, da sedne i da prohoda uz padnje. Ako je zaštitite od svega, neće razviti protektivne reakcije. Kako će vaše dete osetiti da mu je sve potaman, ako nikad nije osetilo da nešto fali? Ovo važi i za kasnije, ne treba detetu ukloniti svaku prepreku sa puta, prvo zato što ćete mu uskratiti zadovoljstvo uspeha kada je savlada i drugo zato što će pre ili kasnije naići na neku i nastaće katastrofa.

Nedostatak granica

Naravno da volite svoje dete bezgranično i želite da oseća sigurnost i zadovoljstvo. Baš zato morate mu postaviti granice, kako fizičke radi bezbednosti, da ne pričam o stepenicama tokom prohodavanja ili ispitivanju utičnice prstima, tako i u ponašanju uopšte. Dete će vrlo brzo razumeti na osnovu vašeg tona glasa ili izraza lica, da li je nešto dozvoljeno ili ne. Mališani su sigurniji i zadovoljniji kada igraju na poznatom terenu i osećaju vašu ljubav i odobravanje. Vremenom će pokušati da proširi teren, što je normalno. Dogovaraćete se i lagano, prema uzrastu, stići do osvajanja celog sveta.

Važna česta greška roditelja: Nedoslednost

Ovo je najnaporniji deo, jer su deca tako slatka, nama je tako teško kad kenjkaju ili smo tako nervozni da samo želimo malo mira. Dete će iskoristiti svu municiju ne bi li vas nateralo da popustite, a i vi smatrate da je to ljudski. I evo, ušli ste u krug pakla, podmladak će učiniti sve da popuštanje postane vaš obrazac ponašanja. Očekivaće isto i od drugih. Kada niste sigurni hoćete li istrajati, bolje je da kažete čarobne reči poput „možda“ ili „dogovorićemo se“. Doslednost je veoma važna u svakodnevnom ponašanju. Istrajte prvih nekoliko puta, da odlazak u krevet , polazak iz parka ili kupovina u prodavnici ne postanu stresne scene za sve prisutne.

Prevelika očekivanja

Ne zaboravite, svi smo rođeni neuki, pokušavali smo i grešili. Pa i sada to radimo! Niko nije uspeo iz prve i svima treba podrška. Roditelji su očajni kada dete ne prohoda ili ne progovori oko godine, a nisu ga uopšte stavljali na stomak, niti spusili na čvrstu podlog oko šestog meseca, niti su mu pričali bez tepanja od prvog dana. Ovakvi problemi mogu se pojaviti pri hranjenju, oblačenju, penjanju, crtanju…Dakle, dragi roditelji, manje gledajte u ekran, ne radite umesto deteta, ne poredite ga sa drugima, već mu pomozite da samo uradi i radujte se zajedno svakoj osvojenoj veštini.

Temeljna česta greška roditelja: Uklanjanje posledica

devojcica

Nesvesna česta greška roditelja su glasne reči a ne dela

Ovo je veoma važno za ceo život. Ako vaše dete od malih nogu iskusi posledice svog ponašanja i svojih izbora, postaće pažljivije i odgovornije. Roditelji su skloni da obrišu uvek kada dete prolije, ipak u redu je dati mu krpu da samo pospremi, sutra će biti pažljivije. Vaša princeza hoće baš ove sandale koje su joj omalile, dozvolite joj, izađite kraće i kada je nažuljaju, neće više imati primedbe na nove cipelice. Takođe, upotrebite rečenicu „ako – onda“ u takvim prilikama, kako bi dete razumelo uzročno- posledičnu vezu. To je osnova za dogovore tipa: „Ako odmah središ sobu, imaćemo vremena da idemo na sankanje.“ Obavezno održite reč!

Nesvesna česta greška roditelja: Neslaganje reči i dela

Odrasli koji provodi vreme sa detetom neminovno postaje njegov model. Zapamtite za mališane je presudno šta vi radite, a ne šta govorite. Ukoliko se reči i dela ne slažu, dete će uraditi ono što je videlo, a ne onako kako ste rekli.  Upozorenje: kada nešto zahtevate, to mora biti jasno formulisano i izrečeno jednostavnim rečima, smirenim i čvrstim tonom, ako želite rezultate. Takođe, kada dete nešto traži, reagujte dok govori lepo rečima, ako obratite pažnju tek kada vrišti ili plače, to će postati osnovni način komunikacije.

Neprestane pohvale

decak

Eno ga tatin Bekam

Sigurni ste, vaš mali je genije . Hvalite ga šta god da uradi, jer je svaka stvar koju izvede pravo čudo. Otkrićemo vam tajnu: deca vrlo brzo shvate ima li podloge za pohvalu. Ako ih hvalite non-stop, to im neće značiti ništa. Pohvalite dete onda kada zaista uloži napor ili uradi nešto novo, to će mu značiti.

Uobičajena česta greška roditelja: Neprihvatanje

princeza

Priprema za životni poziv: Mis

Ne pričam samo o onome odmah na početku, kad roditelji ne mogu da prihvate da novo stanje traje 24/7 ili da novorođenče „nije đetić, no je upišulja“… U pravu ste, vaše dete je savršeno. Za vas. Kada neko prigovori njegovom ponašanju, nemojte odmah preći na poziciju odbrane tipa „to je nemoguće“, već obratite pažnju na slične situacije, možda otkrijete nešto. Takođe, kada vam neko od stručnjaka ukaže na problem, nemojte privremeno ogluveti ili napasti njegovo znanje i zvanje, već se raspitajte i usmerite ka rešenju.

Seksizam

Čim ultrazvuk pokaže pol deteta, počinje kupovina po boji: za dečake – plavo, a za devojčice – roze. U nastavku tačno se zna za koga su lutke, a za koga klikeri.  Jasno je ko će se igrati kuvanja, bebe ili kupovine, a ko rata, automobilčića ili lopova i žandara.  I u razvijenoj formi: rana priprema za fudbalera ili manekenku. Pustite decu da sama istražuju, bar u igri mogu sve.

Ovo nije deset božjih zapovesti! Pročitajte, razmislite i donesite odluke po vašoj meri, a na korist svima.

Filed Under: Uncategorized

VAŽNE OSOBINE VASPITAČA

8. јануар 2017. by Administrator

Zaposleni roditelji moraju da naprave izbor ko će brinuti o njihovoj deci dok su na poslu. Bez obzira da li se odluče za vrtić ili za dadilju, neko drugi će se naći u ulozi vaspitača. Roditelje najčešće zanima da li je osoba kojoj prepuštaju mališane uravnotežena,  ima li iskustva, pozitivne energije i kakav će kontakt uspostaviti sa njihovim detetom. Sva ova pitanja su potpuno normalna, osnovna, za angažovanje dadilje ili odluku u koji vrtić upisati dete.  Čak I kada su pomenuti uslovi ispunjeni, nema garancije da će dete zavoleti vaspitača. Zato smo izdvojili neke osobine, za koje osobe koje uspešno rade sa decom, smatraju da su važne.

VASPITAČ JE POZIV

superPostoji velika razlika između posla i poziva. Poziv je ono za šta osećate da ste pozvani da radite i da vas ništa drugo ne bi jednako ispunjavalo. Posao je ono što radite da biste zaradili hleb nasušni, dok čekate neku bolju ponudu sa većom platom. Naravno da svi živimo od novca, ali zaista uspešni i voljeni vaspitači, osećaju veliku strast prema svom pozivu i rad sa decom ne bi menjali za neku drugačiju vrstu posla. To nikako ne znači da vaspitač ili dadilja treba da zarađuju malo, pa ne zaboravite da im roditelji prepuštaju  sve što im je najvažnije u životu. Poziv vaspitača podrazumeva da se osoba stalno usavršava, kako kroz predavanja i literaturu, vezano za nova naučna saznanja, tako i kroz seminare i radionice, jer  nije presudno imati znanje, već je veoma važno i umeti preneti znanje na nove generacije.

PRVE VAŽNE OSOBINE VASPITAČA : PREDANOST I MORALNOST

Vaspitači koji svoj posao smatraju pozivom, bave se njime predano i moralno . To znači da su posvećeni radu sa decom, pažljivo prate šta se sa njima dešava i preduzimaju korake u najboljem interesu deteta i njegovog vaspitanja. Ne zaboravite, roditelji ponekad ne žele da čuju da njihovo dete ima neki problem ili manu, tada vaspitač ili dadilja deluju direktno i moralno. Predani vaspitači su spremni da se na duži rok bore za dobrobit deteta i njegove porodice, kao i da prevaziđu adimistrativne i birokratske prepreke kada je to u interesu deteta. Upravo zato je veoma važna moralnost osobe koja se bavi decom. Ona ne sme sagledavati interes jednog, na štetu drugog deteta i mora biti spremna da braneći dobrobit deteta preuzme rizik na sebe, a ne obrnuto.

DRUGE VAŽNE OSOBINE VASPITAČA SU STRPLJENJE I POSTOJANOST

Strpljenje

Strpljenjem do uspeha

Da bi deca dobro napredovala, vaspitač ili dadilja moraju imati mnogo strpljenja. Potrebno je posvetiti punu pažnju, uz bezbrojna ponavljanja, kako bi dete usvojilo navike i znanja koja su mu neophodna za što samostalnije funkcionisanje. Deca imaju tu prednost da mogu biti razigrana, nestrpljiva ili neposlušna, dok odrasli koji provodi vreme sa njima mora biti strpljiv, dosledan i postojan. To ne znači da vaspitač ili dadilja sebi mogu dozvoliti treniranje strogoće ili ignorisanje deteta, kako bi ostvarili željeni rezultat u što kraćem vremenu. Već je neophodno da imaju dobru i spontanu komunikaciju sa detetom, a da bi to ostvarili moraju pokazati razumevanje i prihvatanje detinjastog, naivnog pogle

TREĆA VAŽNA OSOBINA VASPITAČA JE POŠTOVANJE

Uspešan vaspitač ili dadilja poštuju pre svega male ljude sa kojima rade, a potom i njihove roditelje i druge osobe. Naravno da nema savršene dadilje ili vaspitača, svi smo mi ljudi sa sopstvenim problemima i teškoćama, koje ne uspevamo uvek baš najbolje da potisnemo ili držimo pod kontrolom, pa nam se dešava da pogrešimo.  Važno je da odrasli ima svest o svom ponašanju. Poštovanje se ogleda kako u načinu komunikacije sa decom, tako i u spremnosti vaspitača ili dadilje da prizna svoju grešku, pre svega detetu. Deca koju odrasli poštuju, to veoma cene i ponašaju se na isti način, odnosno poštuju druge osobe u svom okruženju.

ČETVRTA VAŽNA OSOBINA VASPITAČA JE PRILAGOĐAVANJE

Dadilja ili vaspitač moraju biti sposobni za prilagođavanje. Svima je jasno da je neophodno da mogu da se prilagode detetu, ali to nije sve. Dete raste i razvija se, pa se i njegove potrebe menjaju. Veoma je važno da odrasli koje se bave detetom pažljivo prate njegov napredak, kako bi se adekvatno prilagodili potrebama deteta koje su najčešće uslovljene uzrastom, ali mogu biti i posledica neke promene u porodici. Osim ovoga, uspešna dadilja ili vaspitač su često u situaciji neophodnog  prilagođavanja roditeljima ili nadređenima i njihovim zahtevima, a da pri tome ne smeju izgubiti iz vida dugoročne posledice po dete.

ZAVRŠNE VAŽNE OSOBINE VASPITAČA SU AUTENTIČNOST I KREATIVNOST

Deca su veoma oštre sudije, oni vrlo brzo  procene ko je ko. Dakle, važno je da vaspitači budu autentične ličnosti. Oni moraju znati ko su, koje vrednosti zastupaju i za šta se zalažu, jer su često u situacijama kada je neophodno trenutno reagovanje, a ne bi bilo dobro da sami sebe iznenade. Deca vide i procenjuju sve, oni veoma brzo osete ko je samosvojna i samosvesna ličnost, a ko manipuliše drugima ili je podložan manipulaciji. Samo autentična ličnost može biti zaista kreativna. Kreativnost odraslih koji rade sa decom ogleda se u svemu od korišćenja sredstava koja često nisu prevelika, preko pristupa tokom rada do završenih dela koja svima puno znače.  

I ZA KRAJ

ljuljaska

Učenje je kao ljuljaška – dvosmerno

U pozivu dadilje ili vaspitača nema kraja, stalno se nešto uči i to dvosmerno, odrasli uče decu, ali i deca uče odrasle. Za uspeh je potrebno puno otvorenosti, osećajnosti, aktivnosti i često smisla za humor. Poziv vaspitača je težak i zahtevan, ali donosi veliko zadovoljstvo. U uzrastu do polaska u školu deca najviše uče po modelu, zato je veoma važno ko su i kakvi su ljudi koji rade sa njima. Teško je u jednoj osobi pronaći sve važne osobine iz prethodnih podnaslova, ali bilo da ste roditelj ili dadilja ili vaspitač, nadamo se da ovaj tekst neće samo proleteti pored vas. Deca se veoma nežno vezuju za odrasle sa kojima provode vreme i dosta pate kada se od njih rastanu, zato kada roditelji rešavaju, bez obzira da li se odluče za dadilju ili za vrtić, treba se dobro se raspitati, obaviti više razgovora i odabrati pažljivo, kako ne bi bez preke potrebe menjali.

Filed Under: Uncategorized

DA ZUBAR NE BUDE BAUK

6. јануар 2017. by Administrator

devojcica

Važni su i mlečni i stalni

Dete suznih razrogačenih očiju i stisnutih usnica, pokušava da se iskobelja iz stolice i pobegne. Roditelji ga ubeđuju da dopusti „samo da zubar pogleda, neće ništa da mu radi.“  Svi su uznemireni i nervozni u ovoj čestoj i neprijatnoj sceni iz stomatološke ordinacije… Šta učiniti da zubar ne bude bauk?

BRIGA O ZUBIMA POČINJE PRE ROĐENJA

A sada bukvalno, pogledajte u zube precima  i to na obe strane, jer nasleđe nije za zanemarivanje.  Briga i staranje o zubima počinje još dok je beba u stomaku. U dogovoru sa zubarom  tokom trudnoće i dojenja majka uzima fluorne tablete, koje će kasnije nastaviti da daje detetu ili će preći na premazivanje fluornim gelom.

HIGIJENA OD PRVOG ZUBA

Pranje zuba počinje čim nikne prvi zub.  Velika je zabluda da mlečni zubi nisu važni kao stalni. Prve zubiće deci „peru“ roditelji i to štapićima za uši i vodom ili gazom namotanom na kažiprst. U stvari, tako im mehanički skidaju naslage. Takođe, važno je da dete uveče nakon ovog rituala i premazivanja fluornim gelom ili rastvaranja fluorne tablete u ustima, ne pije ništa, a da ako kasnije tokom noći ožedni uzima samo prokuvanu vodu ili nezaslađen čaj.

„KIŠA PADA TRAVA RASTE“

pranje-zuba

Pranje zuba je od velikog značaja

Čim dete počne samo da drži četkicu i pokuša da imitira odrasle, prepustite mu pranje zuba. Najbolje je da se svi zajedno u kupatilu, ispred ogledala, bavite ovom aktivnošću. Dete će na početku prati zube četkicom i vodom, a kasnije mu treba postepeno uključiti pastu omiljenog ukusa. Odmah na početku insistirajte da četkica ne ide levo – desno nego od desni ka vrhovima zuba. Tu vam može pomoći pesmica „Kiša pada, trava raste“, za gornje i donje zube. Obavezno pohvalite samostalno pranje zuba, svakodnevna vežba stvoriće majstora. Nemojte navike pranja zuba učvršćivati pretnjama tipa „videćeš ti kad odeš kod zubara“ i pričama o injekciji.

„DESET LJUTIH GUSARA“  DA ZUBAR NE BUDE BAUK

Stomatolozi tvrde da pranje zuba treba da traje dva minuta. Kada počne moranje i natezanje, ta famozna „dva minuta“ postaju noćna mora, ali ako ih pretvorite u zabavu, proleteće svima. Evo nekih ideja: kupite peščani sat koji će dete samo okretati ili navijte budilnik da zvoni nakon dva minuta ili mu odbrojavajte pevanjem  „Deset ljutih gusara“.  Objasnite detetu njegovim jezikom  uz pomoć  crtaća ili bajki zašto je ovo važno.

HRANA KOJA ČUVA  ZUBE

igra-zubara

Igramo se da zubar ne bude bauk

Ovde ćemo se ograničiti samo na dva kratka predloga, jer su navike u ishrani veoma široka tema. Neka dete što češće gricka sirovo voće i povrće, kao što su jabuka i šargarepa, koje mehanički čiste zube. Pokušajte takođe da beli šećer i čokoladu zamenite sušenim voćem, smeđim šećerom i medom. Svi znamo da deca obožavaju čokoladu i lavovski se bore za nju. Kada je pojedu, što će se neminovno dešavati, neka odmah nakon jela više puta vodom isperu zube.

PRVA POSETA DA ZUBAR NE BUDE BAUK

Ne čekajte da se detetu zub pokvari ili ga zaboli da biste ga poveli kod zubara. Organizujte odlazak u ordinaciju, kao u neku posetu, kada je zgodno ili vi imate zakazano. Pre odlaska možete ispričati detetu nešto o tome šta se radi kod zubara. Ako se vi lično plašite zubara, neka priča neko drugi iz porodice. Prilkom prve posete stomatolog će se samo poigrati sa detetom:  „provozaće“  ga na svojoj stolici ili mu duvati duvaljkom u nos ili zube, pričati pomalo o svemu i svačemu i onako usput pogledati zubiće. Ako se desi da dete neće da ostvori usta, nemojte ga grditi, recite mu da je bilo dobro i da će sledeći put biti još bolje i pokazati zubiće.

DA ZUBAR NE BUDE BAUK  ZA SVAKI UZRAST

PRIPAZITE DA ZUBAR NE BUDE BAUK

Bauk je mitsko biće. U našoj mitologiji opisuju ga kao tamno stvorenje, koje vreba u mraku rupčaga ili napuštenih kuća svoje žrtve. Kada ih zgrabi, odnos ihi i proždire. Deci pričaju priče o baucima…

Zubar je stvarno biće. U savremenoj literaturi ga opisuju kao visokoobrazovano stvorenje, koje u belom mantilu, drži u rukama metalne instrumente i na jakom svetlu pregleda zube svojih pacijenata. Kada ugleda karijes, počinje da pravi buku zujanjem i popravlja. Deci pričaju priče o zubarima…

Do treće godine dete interesuju igračke, želi da istraži zubarsku ordinaciju, proveri instrumente i vozika se u stolici. Poigrajte se zajedno ako stomatolog dozvoli. Od treće do šeste dete je radoznalo i sluša objašnjenja i uputstva zubara, koja ne treba da mu prevodite. Sposobno je da se prilagodi, želi da bude pohvaljeno i spremno je da ostane u ordinaciji bez roditelja. Školarci su mirniji i strpljiviji, mogu da podnesu bol, a tinejdžeri su često uznemireni, neodlučni i nezadovoljni. Podrška i razumevanje su uvek pravi pristup. Kad god ste u prilici iskoristite i priču o dobrom izgledu, da zubar ne bude bauk.

KAD STRAH HVATA..

zubar

Bez straha u ordinaciji

Kod mališana strah je najčešće usmeren na konkretne stvari kao što su instrumenti ili beli mantil. Može takođe biti indukovan od strane starijih, koji često prepričavaju svoja bolna iskustva kod zubara, a dete ih „snima“. Ako mališan stigne uplašen u ordinaciju, stomatolog će ga pustiti da upozna „strašne sprave“ i objasniće mu šta one rade. Prvih nekoliko puta ne očekujte intervenciju, dok se dete ne opusti. Možda će mu stomatolog dozvoliti da glumi zubara, vi sedite u stolicu, neka vam dete ogledalcetom „pregleda“  zube i poslušajte ga kada kaže: „Isperi i ispljuni.“ Ovu igru možete igrati i kod kuće. Kada je dete jogunasto, nemojte se iznenaditi ako vas odmah isprate iz ordinacije. Izađite bez pogovora,  da ne narušite autoritet zubara, jer biste time izgubili jedan adut u igri.

PRAVILA DA ZUBAR NE BUDE BAUK

Većina uspešnih zubara drži se nekoliko jednostavnih pravila u radu sa mališanima. Nikada ne lažite dete, jer će vam to uspeti samo jednom. Sama intervencija treba da traje kratko od tri do pet minuta. Ako postoji mogućnost neka mali pacijent sarađuje i pridržava neki instrument ili „sisaljku“ u ustima. Kod zubara, kao i drugde dete uglavnom iznosi na videlo ono što je ponelo iz kuće. Dakle, ako se ukućani ne plaše zubara i redovno ga posećuju, velike su šanse da i za podmladak zubar ne bude bauk.

Magnolija vrtić – Lepota odrasatanja

 

 

Filed Under: Vrtić Magnolija

Vešti prsti

30. децембар 2016. by Administrator

Evo nekoliko ideja šta lepo i kreativno možete raditi sa decom kada niste napolju. Vešti prsti se ovako zabavljaju tokom praznika u porodičnom krugu ili bilo kog dana u vrtiću. Za neke od ideja sav materijal sigurno imate u kuhinji, dok za druge treba malo pripreme. Nemojte postavljati visoke zahteve, važno je da se dobro zabavite, a ideje će navirati u toku rada. Pustite praznične dečje pesmice da se tiho čuju dok vajate i slikate.

Vešti prsti u testu

hleb

Mesiti hleb ili pogaču vrlo je lako.

Naš prvi predlog je slano testo. To je najjednostavniji i najjevtiniji materijal za modelovanje, a nije strašno ni ako ga deca stave u usta. Osnovni sastojci za ovu domaću radinost su prisutni u svakoj kuhinji: brašno, so i voda.

A sada recept: pomešajte dve čaše brašna sa jednom čašom soli i polako dodajte jednu čašu vode mešajući smesu. Ako želite da vaše testo ima izgled peska, zamesite ga od integralnog brašna. Mesite testo desetak minuta da se ujednači. Deo koji odmah ide u proizvodnju podelite deci i odraslima. Preostatak stavite u plastičnu kesu ili hermetički zatvorenu posudu, da se ne bi sušilo. Sačuvano na ovaj način, može vam poslužiti još dva do tri dana za vajanje.

Počnite od jednostavnih „projekata“ kao što su figurice ili visuljci. Za najmlađe oblici poput loptica ili glista su popuno izvodljivi, ako glistu vežete u čvor i malo doradite čačkalicom eto ptičice i tako dalje… Za malo starije predlažemo da svaki učesnik testo rastanji na pet milimetara debljine oklagijom ili flašom, pa potom modlom iz kuhinje za kolače ili iz kofice za pesak  utisne željeni oblik. A kada sine ideja za koju nema modle, što toplo pozdravljamo, olovku u ruke i pažljivo blagim pritiskom nacrtajte konturu. Potom tankim nožićem treba iseći obeležen oblik. Nista zadovljni, ništa zato, premesite, pa opet ispočetka dok vešti prsti ne postignu željeni cilj. Kada se napravi pet do sedam odgovarajućih oblika imate dovoljno materijala za viseću skulpturu. Ne zaboravite da svaki visuljak izbušite čačkalcom na mestu gde ćete kasnije provući konac ili najlonsku strunu. Potom visuljke ili figurice ostavite da se suše na sobnoj temperaturi dva do tri dana ili ako su vajari jako nestrpljivi, možete ih ispeći na slaboj vatri dok testo ne očvsne. Samo da vas upozorimo u prvom slučaju kreacije će ostati bele, a u drugom će poprimiti braon boju.

Kada su umetnička dela potpuno suva možete ih bojiti. Ako se odlučite za tempere, treba ih kasnije lakirati radi zaštite od vlage, a ako ih obojite akrilnim bojama sve ste završili u jednom koraku.

Provucite konac ili najlonsku strunu različitih dužina kroz rupice na visuljcima i vežite ih direktno za luster ili za letvice, deblji karton sa rupicama ili osnovu koju možete napraviti od testa. Sve je spremno i sada dolazi najteži deo posla, izbalansirajte visuljak uz pomoć oštrog oka umetnika koji su učestvovali u kreiranju. Uživajte u novom izgledu prostorije koju sada osvežava sunce sa oblacima ili mesec i zvezde ili cveće sa pčelama..

Piljevina u veštim prstima

prase

Piljevina

Za ovaj „projekat“ materijal treba potražiti u najbližoj stolarskoj radionici.  Potrebni su vam: kesa piljevine, letvice,  daščice,  tanak papir u boji ili salvete, lepak za drvo ( npr. Drvofiks), ekseri, čekić i malo vunice i tkanine za detalje . Ovo je predlog za iskusnije vajare. Materijali nisu više bezopasni i koriste se pod strogim nadzorom odraslih.

Priprema: piljevinu zamesite lepkom i sa malo vode. Ako nameravate da pravite slike od piljevine, treba dodati više vode, tako će smesa postati ređa i lakša za nanošenje, takođe malo će potamneti. Ukoliko planirate pravljenje figurica kada zamesite piljevinu i lepak dodajte malo vode, na taj način će materijal biti prikladnij za oblikovanje.

 

Možete početi: na drvenu površinu daščice možete odmah nanositi smesu. Najbolje je da mladi umetnici prethodno već imaju ideju u glavi ili skicu na papiru šta žele da naslikaju. Ako žele  Sneška Belića, treba predvideti šta je sve potrebno za detalje.  U slučaju ovakve pripreme, crveni šal, crne dugmiće ili grančicu umesto metle će odmah utisnuti u svog Sneška. A ako se ideja tokom rada promenila, pa je cvet postao drvo jabuke. Kada se slika osuši možete naknadno zalepiti crvene jabuke i zelene listove od vunice u krošnju.

Za kraj: letvice koje ste doneli oblepite papirom ili salvetom da dobiju reljefni izgled. Deci će to lepo ići od ruke. Znate i sami  kako umeju da požure i naboraju kada lepite nešto što  treba da bude glatko, pa ih sada pustite da se nauživaju do mile volje. Četiiri slično dizajnirane letvice zakucajte ekserima tako da naprave ram za odabranu sliku.

Što se tiče skulptura princip je isti, za početak izaberite nešto jednostavno, kao na primer debele mačkice. Njiih možete oblikovati poput loptica, koje pritisnete, tako da dole postanu šire i ravne. Kada na vrh dodate uši, a pozadi rep, skulptura je gotova. Vešti prsti vajara mogu doraditi oblik. Ukoliko su dugmići i vunica spremni, utisnite oči i brkove. Ako ste zaboravili, zalepite kad se osuši ili tada nacrtajte ove detalje. Uz ovakav rad predlažemo da deci pročitate pesmice čika Jove Zmaja kao što su „Četiri mačke“ ili „Mačak ide mišu u svatove“. Pa da, u pravu ste, kada čuju ovo, povećavaju se šanse da sledeće skulpture budu miševi…a princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Zašto su važni vešti prsti?

Marija Montesori je tvrdila da inteligencija deteta može dostići određeni nivo razvoja i bez angažovanja ruke, ali će postići viši nivo ako bude angažovana i ruka.

Prsti imaju najveći broj nervnih završetaka

Vešti prsti su važni za razvoj govora, jer su govorni i motorni centri u mozgu povezani.

Vešti prsti nas uče šta je meko – tvrdo, teško – lako, toplo – hladno, bez njih reči nemaju značenje.

Vešti prsti lako vežu pertle, zakopčaju dugme, zakače šnalicu, pa dete niko ne zadirkuje, niti omalovažava.

Vešti prsti daju detetu samopouzdanje i sigurnost.

Vešti prsti poboljšavaju koordinaciju oko – ruka i lepo pišu slova. Ove radnje postaju automatizovane i školarac  može da se skoncentriše na  gradivo koje treba da usvoji ili zadatak koji treba da reši, a ne na pisanje .

Zato su važni vešti prsti.

Filed Under: Uncategorized

ŠUMSKI VRTIĆ

28. децембар 2016. by Administrator

GDE NIČU ŠUMSKI VRTIĆI

„Ako je jedan način bolji od drugog, onda budi siguran da je to prirodni način.“Aristotel

sumski-vrtic

Deca uživaju tamo gde niču šumski vrtići

U poslednje vreme puno se govori i piše o šumskim vrtićima. To je zapravo ideja koja je nastala u okviru hipi pokreta, a prvi put je testirana u praksi sredinom prošlog veka u Danskoj. Danas se ovakvi vrtići otvaraju širom sveta, ima ih preko 1500 u Nemačkoj, ali i u drugim razvijenim evropskim zemljama kao što su Švajcarska ili Velika Britanija. Pokret nije rasprostranjen samo u Evropi, već šumskih vrtića ima i u zemljama poput  SAD-a , Japana ili Novog Zelanda. Da li je odrastanje“ pod vedrim nebom“ zaista nova ideja? Svakome ko ozbiljno razmisli jasno je da nije. Deca su vekovima odrastala napolju. U kuću su ulazila da jedu ili spavaju. Dečje igre nekada nisu bile ograničene na sunčane dane bez vetra, već su se nastavljale i po kiši i po snegu. Za veći deo podmlatka ljudskog roda ovakav pristup se drastično izmenio tek tokom XX veka.

KAKO IZGLEDA ŠUMSKI VRTIĆ

„Za mene je tepih od borovih iglica ili mekane trave daleko bolji od najluksuznijeg persijskog tepiha.“  Helen Keller

sumski-vrtic-na-vodi

Šumski vrtić u blizini vode

Svaki šumski vrtić ima svoje „arhitektonsko rešenje“, neki raspolažu prenosivim šatorima koje otvaraju i koriste isključivo u slučaju jakog minusa tokom zime, neke su vasitači i deca zajedno izgradili u vidu obora od pruća, a neki imaju parkiran stari autobus u kome se mogu zakloniti od ozbiljnih vremenskih nepogoda. Podovi svih šumskih vrtića prekriveni su travom, lišćem, debelim blatom ili snegom u zavisnosti od sezone. Vodovod i kanalizacija pojavljuju se u formi potoka koji protiče u blizini i poljskog klozeta, ako ga korisnici sami izgrade. Ni jedan šumski vrtić nema centralno grejanje, ali u svima odrasli sa decom i sama deca lože vatru. Dok se greju oko nje često pričaju priče ili vode razgovore o svakodnevnim dogodovštinama. Igračke i didaktičke materijale mališani pronalaze svuda oko sebe u obliku kamenčića, šišarki ili grančica koje često dorađuju nožićima, a svako drvo je nova i različita penjalica za polaznike šumskih vrtića.

BRIGE MAJKE BULDOŽERKE

Verujem da roditelji koji u Srbiji, za sada, mogu samo da čitaju o šumskim vrtićima, već imaju primedbe ili su zgroženi. Već čujem kao eho u daljini zabrinutu majku koja pita da li je dete sito, da se nije slučajno oznojilo, pilo hladne vode ili je bilo na promaji, kako sada glasno kuka na pomisao da svoje čedo pusti u šumu, jer će se sigurno povrediti ili razboleti. Da je ovakav pristup postao je svetski trend, potvrđuje međunarodno priznat termin „buldožer roditeljstvo.“  To ukratko znači da roditelji prezaštićuju svoje potomke, uklanjajući svaku prepreku ili problem na koji mališani mogu naići. Zahvaljujući takvom pristupu onesposobljavaju potpuno zdravu novorođenčad da se normalno razvijaju. Već sada su kod dece primetni problemi vezani za krupnu i sitnu motoriku i progovaranje, radi ilustracije navešću da kod nas, po najnovijim istraživanjima svako drugo dete ima neki govorni poremećaj.

devojcica

Dete je zdravije i samostalnije u šumskom vrtiću

pak,  da se držimo razboljevanja.  Prva godina, detetu koristi da napravi spektar antitela koja prepoznaju opasne proteine i reaguju na njih. U svom obraćanju roditeljima voditelj, nama geografski najbližeg vikend šumskog vrtića u Istri, Korado Korlević kaže: “ Šta ako dete toliko štitimo da uopšte ne može doći do spoljne “biblioteke” pa imunološki sistem postaje toliko jak da napada sve što je nepoznato, pa onda napadne i proteine iz jaja i mleka. Ili se desi da nema nikakvih napada po nekoliko dana, jer smo sve okolo sterilisali, a dete toliko pazimo i nadgledamo da se ne može ni slučajno ogrebati, pa imunološki sistem zaključi da je sistem pokvaren i uključi finiji način merenja pa počne napadati vlastite proteine, obično su to zglobovi. Autoimune bolesti se ne mogu dogoditi onome ko se kao dete valjao u blatu. U prošlosti nije bilo dana da se niste ogrebali.“  Višegodišnje radno iskustvo šumskih vrtića u evropskim zemljama potvrđuje da su njihovi polaznici manje skloni razboljevanju, prehladama i virusima u odnosu na svoje vršnjake koji idu u klasične vrtiće, vaške su takođe retka pojava, ali imaju veće šanse da ih ujede krpelj zaražen lajmskom bolešću.

REZULTATI IZ ŠUMSKIH VRTIĆA

deca

Šumski vrtići će podstaći decu da se razvijaju

„Jedan dodir prirode ceo svet pretvori u rođake.“ Vilijam Šekspir

Deca koja pohađaju šumske vrtiće, imaju više kondicije, spretnija su, skoncentrisanija i spremnija na saradnju u odnosu na svoje vršnjake iz klasičnih vrtića. Školarci iz ovih ustanova pokazuju dublje razumevanje sveta koji ih okružuje i više samopouzdanja od svojih drugara. Sara Najt iz Asocijacije šumskih vrtića u Velikoj Britaniji izjavila je:” Bogatstvo koje je dostupno u prirodi je mnogo veće od onoga što nam je već dostupno u zatvorenom prostoru. Deca mogu praviti veliku buku i razne pokrete koji su im potrebni u cilju fizičkog razvoja….ali i da bi razvili svoje društvene veštine, kao i komunikaciju među sobom.”

ZAŠTO PISATI O ŠUMSKIM VRTIĆIMA?

dete-u-sumi

Leptir je ukras cveta, a deca puna mašte… u šumskim vrtićima

Potpuno ste u pravu, kod nas nema šumskih vrtića, a i da ih ima, retki su roditelji koji bi se odlučili za upis u takav vrtić. Pa zašto onda uopšte pišemo o njima? Zato što su deca naše najveće bogatstvo.  Sigurni smo da primena filozofije šumskih vrtića, može samo da pomogne roditeljima, vaspitačima i deci u postizanju zajedničkog cilja. Neću otkriti rupu na saksiji, ako kažem da je osnovni cilj dečjeg odrastanja, vaspitanja i obrazovanja – nezavisno ljudsko biće. Ukoliko se slažemo, sada treba trezveno razmisliti šta će omogućiti detetu da bude samostalno, da li je to raščišćavanje puta i postavljanje persijskog tepiha ili prevrtanje, padanje i šetnje u prirodi, da li je to sterilna okolina ili ruke treba i isprljati. Još su stari Grci rekli da je najvažnija dobra mera, pa dragi moji, uzmite najbolje što možete iz priče o šumskim vrtićima i pomozite deci da postanu nezavisna ljudska bića. Zato vas podsećamo nije uspeh ako vi ulovite ribu i nahranite dete, već ako ga naučite da samo peca i jede. I za kraj upozorenje koje je roditeljima uputio Korado Korlević: „Najviše što možete učiniti za dete je naučiti ga da se samo čuva. Ne možete ih čuvati do osamnaeste godine i onda im kupiti auto sa 150 konjskih snaga ili motor. To je poput ruskog ruleta.”

Filed Under: Uncategorized, Vrtić Magnolija

Nekad dobiješ, nekad izgubiš!

26. децембар 2016. by Administrator

nekad-dobijes-nekad-izgubis

Zdravo Magnolijanci, sigurno ste svi imali prililke da upoznate nekog ko ne zna da gubi. Naravno nije lepo gubiti, ali u životu jednostano ne može uvek da se dobija. Kao što je pobeda stvar koja nas motiviše da budemo još bolji u nečemu, tako je i poraz stvar koja nas jednako, ako ne i više, motiviše da budemo uspešniji. Danas će Vrtić Magnolija pričati o tome kako se kod dece izgrađuje takmičarski duh i želja za uspehom.

Kod dece predškolskog uzrasta je izražena potreba za takmičenjem. Iako uviđate da vaše dete želi da bude najbolje u svemu, od toga ko će biti najbolji u fudbalu do toga ko će prvi stati u red, ne treba da vas to brine. Deca u ovim godinama počinju da shvataju koncept pobede. Sa 4 godine takmičiće se u apsolutno svemu, „Moja lutka je lepša od tvoje; moj tata je jači od tvog; moj auto je brži od tvog;“ Klinci nisu uvek svesni kompleksnosti pobede ili gubljenja, ali su svesni da je pobediti dobro a izgubiti loše. Iz tog razloga se uvek trude da pobede.

Međutim stav deteta da treba da pobedi u svemu neće uvek biti prihvatljiv njegovim drugarima. Mališani teško prave vezu između svog ponašanja i reakcije drugih, tako da mogu da budu i začuđeni kada njihovi vršnjaci prestanu da se igraju sa njima. Najbolje je tada dete poučiti na sledeći način: „Ako uvek staneš u red pre Milice, šta misliš kako se ona oseća? Kako bi se ti osećala da ona to tebi stalno radi?“ Onda razgovarajte sa svojim detetom kako bi bilo da se sledeći put dogovori sa Milicom da jednom stane ona prva u red a drugi put vaše dete.

Igranje će takođe biti lakše ako dete shvati da je pobeda više stvar truda nego samog rezultata. Sećam se kako je bilo kad smo bili mali. Kad smo se igrali sa braćom ili sestrama roditelji su nas hvalili kako smo dobro odigrali „Čoveče, ne ljuti se“ a nikada nas nisu hvalili kao pobednike. Ono što su kod nas uvek tražili jeste da napredujemo. Bitno je naučiti dete da uvek pobeđuje sa stilom.

Sa druge strane, iz poraza se možda i više nauči. Ako na primer neka igra zahteva specijalna znanja ili strategiju, izgubivši, dete je u mogućnosti da analizira razlog. Zato se šah toliko preporučuje za razvijanje analitičkih sposobnosti. Samim tim što dete postaje iskusnije u toj igri, ono će sticati samopouzdanje i shvatiće, ponovo, da je pobeda stvar truda. Deca ne mogu da razumeju svoje vršnjake ako nikad nisu gubila. Osećamo empatiju ako smo i mi nekad bili povređeni. Deca koja imaju sposobnost da podnesu poraz umeju da uživaju u igri. Niko ne želi da bude označen kao „onaj koji se bacaka po podu kad izgubi“- kao i sa pobedom, treba i gubiti sa stilom.

Život je pun šansi i avantura iz kojih treba izvući iskustvo. Ako non-stop pobeđujemo, propustićemo značajne stvari u odrastanju zato što mislimo da nam nisu potrebne. Opet i ako izguibimo po koju partiju, nije kraj sveta.

Vaš Vrtić Magnolija, lepota odrastanja

Filed Under: Vrtić Magnolija

DEDA MRAZ I POKLONI

25. децембар 2016. by Administrator

DEDA MRAZ NAM STIŽE…

deca

Deca najvise vole Božićne praznike

Kao svakog decembra, počinje potraga za poklonima. Iako je u poslednje vreme malo devalvirao i slika se sa klincima i klincezama u tržnim centrima, lancima prodavnica, na trgovima, u vrtićima, pozorištancima ili kod roditelja na poslu, deca mu i dalje pevaju:  „Deda Mraze, deda Mraze, ne skreći sa staze, ne oklevaj, ne dremaj već poklone spremaj…“  Ovaj period praznovanja, koji uglavnom provodimo slobodni od svakodnevnih obaveza u krugu porodice, obeležen je čestitkama, osmesima, dobrom hranom i poklonima.  Tu počinju razna pitanja, od kojih ćemo na neka, nadam se odgovoriti u ovom tekstu.

NOSI LI DEDA MRAZ POKLONE ILI ŠTAP I ŠARGAREPU?

deca-2

Dekorisanje jelke je opštehrišćanski običaj

Koliko puta smo čuli da deda Mraz donosi poklone samo dobroj deci, pa sam se u deinjstvu pitala šta li on donosi onoj drugoj deci? Ili možda toj deci ne donosi ništa, već njihovim roditeljima donosi štap, koji će na kraju, ipak, dobiti deca…  Nekako pred kraj decembra počinje to svođenje računa ko je i koliko bio dobar, pa prema tome, ko će i kakve poklone dobiti. U mojoj računici, još od malih nogu, šargarepe su bile za irvase, a štap je deda Mrazu sluižio da se sigurnije kreće po zaleđenim putevima. Tako će uspeti da stigne do svakog deteta na zemaljskoj kugli, bar sam se tako nadala…

KO PIŠE PISMA DEDA MRAZU O POKLONIMA?

U poslednje vreme, primetila sam da je deda Mraz dosta izgubio u pogledu svog autoriteta. Kad sam poslednji put primila poklone od njega, a bilo je to leta gospodnjeg hiljadu devetsto i tamo nekog, delovao mi je nekako robusno, svevideće i sveznajuće, bio je apsolutno siguran da li sam bila dobra, šta sam zaslužila i šta treba da dobijem. Ovih dana deluje nekako nesigurno i pomalo senilno, pa mu deca sve češće pišu pisma pred kraj godine da ga podsete kakvi su bili i šta žele da im donese. Čini mi se da on sada pravi sebi podsetnike i pazi da ne pogreši i ne razočara svoje male mušterije…Ponekad se pitam da li ta pisma stvarno pišu deca ili reklamni agenti?

DA LI SU RODITELJI U DOSLUHU SA DEDA MRAZOM OKO POKLONA?

Mnogo igračaka puni izloge, a roditelji, bake i deke intenzivno posećuju ove prodavnice tokom decembra. Imam jelkautisak da su oni svi u dosluhu sa deda Mrazom. Različite kompanije proizvode meni čudne i skupe stvari, koje trgovci izlažu i prodaju roditeljima i rodbini. E sad, na žalost, moram da priznam da je deda Mraz nekada bolje birao…Od kada je počeo da odgovara na želje slušalaca dečje muzike, meni se sve manje sviđa sadržaj njegovog džaka. Nisam protiv uvažavanja dečjih želja, smatram da ih treba uzeti u obzir, ali da deda Mraz kao seda glava treba da ima poslednju reč u pogledu izbora. Njegovo viševekovno iskustvo govori u prilog tome da ipak, zna bolje od trogodišnjaka ili petogodišnjaka koje su igračke pravi potez u njihovom uzrastu.

KAD SAM JA BIO VELIKI…

jelka2E sad, dragi roditelji, svesna sam  ja da vi znate da li deda Mraz postoji, pa zato i pišem ovo. Molim vas da pripazite na svoje ponašanje i da ne kupujete deci one igračke sa kojima biste se vi rado igrali ili još gore, one koje ne biste nipošto uzeli u ruke, ali su statusni simbol…Tokom ovih praznika detetu je najdragocenije vaše prisustvo i više od bilo kakvog poklona godi mu vaša pažnja i odobravanje. Zato  se potrudite da zajedno napravite neki „projekat“, a to može biti bilo šta, od kolača, preko crteža ili figurica od testa koje ćete obojiti i okačiti na jelku, pa do pravljenja poklona za druge, jer svi smo mi pomalo deda Mraz. Nemojte da budete veliki samo kad stanete na novčanik.

MALE TAJNE VELIKOG MAJSTORA

pokloni

Poklonima se svi obraduju, a deca najvise.

Iz svog bogatog iskustva deda Mraz zaključuje da različite poklone treba davati svima, a ne deliti ih na odgovarajuće vrste samo za devojčice ili samo za dečake. On je siguran da svaki poklon treba da obraduje primaoce, ali i dalje razvija njihove sposobnosti tokom igre. Zato vam predlaže da razmislite o uzrastu i potrebama vašeg klinca ili klinceze. Deda Mraz je na naše insistiranje pristao da sa nam otkrije neke svoje male tajne, koje ćemo podeliti sa vama. Za početak svi pokloni treba da budu lepo upakovani u ukrasne papire sa mašnama. Deca uživaju u otpakivanju, uz to odvezivanje mašne, otvaranje papira i njegovo cepanje ili sečenje makazama su sve važne aktivnosti koje razvijaju dečje sposobnosti. Najmlađi se često siti naigraju sa kutijom, pa tek za nekoliko dana stignu do poklona, neka vas to ne uznemirava, uživajte sa njima.

KAD DEDA MRAZ BIRA POKLONE

dete

Deda Mraz uvek zna šta da odabere za poklon

Igra je neodvojiva od igračaka, za novorođenčad prva  igračka je sopstveno telo, pa mamino lice, miris, dodir i glas. Dakle, druga igračka su ljudi i tek na treće mesto dolaze predmeti.  Ne zaboravite ovaj redosled, a Deda Mraz savetuje sledeće: u najranijem uzrastu, šarene zvečke ili gumene igračke koje pište i pogodne su za dečju ručicu, ali i česta pranja. Plastični kolutovi različith boja, popularnij i za kasniji uzrast i poznati kao dindolino, gumene kocke i valjkaste šarene glodalice, jer se su usta treće oko. Tokom druge godine na red stižu osnovni oblici sa kalupima, guralice, čančići koji idu jedan u drugi ili jedan na drugi, vozić, čigra i sve to raznobojno. Oko treće godine hit su plišane životinje, krpene lutke, autići, plastelin, kocke za gradnju i vozilo koje dete samo pokreće, sedi na njemu i gura nogama.  Sada počinje ozbiljno hranjenje, kupanje i uspavljivanje mede ili trke automobilčića, popravljanje točkova i parkiranje u garažu. Od četvrte godine, u igri su već slagalice, ne ljuti se čoveče ili domine, kompleti za igre zanimanja tipa doktor, kuvar, majstor, klikeri, složenije kocke i ozbiljniji konstruktivni elementi, kao i trotinet ili bicikl. Deda Mraz je siguran da su za svaki uzrast pravi pokloni:  lopta, lutka i knjiga. Naravno da će predškolci dobiti pravi fudbal ili basketaru, a jednogodišnjaci krpenu loptu, a ne obrnuto, deda Mraz nije toliko senilan. Za kraj nam je priznao da nije srećan kada deci poklanja video igrice, tablete ili mobilne telefone, radije bi doneo jednostavan foto-aparat ili muzički instrument, manji šator za kampovanje, možda štafelaj, tempere i četkice ili rolere.

Filed Under: Vrtić Magnolija

  • 1
  • 2
  • 3
  • Next Page »

Prijava na mejling listu

Unesite svoje podatke kako biste dobijali najnovije vesti

Ime i prezime

Email adresa

©2018

Radoslava Grujića 7, 11000 Beograd, Srbija

Telefon: +381 11 2456-479; +381 11 2411-856; ‎+381 69 215-45-87

E-mail: [email protected]