Lutkarsko pozorište
Ovde uopšte nije reč o gostovanju lutkarskog pozorišta u vrtiću, već o ideji staroj i rasprostranjenoj koliko i ljudska civilizacija. Smatra se da je neka vrsta lutkarske igre nastala oko tri hiljade godina pre naše ere. Istorijski izvori potvrđuju da su lutkarske po predstave izvođene na svim kontinentima, na različitim stepenima razvoja ljudskog društva. Dakle, drugari, ništa prirodnije nego napraviti lutke i predstaviti sopstveno lutkarsko pozorište u vrtiću.
DA LI SE SEĆATE?
Većina odraslih, kako roditelja, tako i vaspitača, nije zaboravila neke od planetarno gledanih lutkarskih serija uz koje je odrastala. Ovde ćemo samo pomenuti neizbrisiv trag koji su ostavili popularni „mapetovci“, a ako vas sećanje izdaje ili želite da pokažete deci neke od likova poput žapca Kermita ili mis Pigi, pogledajte špicu druge sezone ovde. Što se tiče domaćih radova na tu temu, antologijska serija „Na slovo, na slovo“ u kojoj glavnu reč vode lutak Aćim i njegov odrasli drugar Mića, pokazala se kao neponovljiva. Ovde možete videti kako se, na kratko, pojavljuju i lutke od kašika o kojima će biti više reči u tekstu.
VRSTE LUTAKA U LUTKARSKOM POZORIŠTU
Među lutkama koje učestvuju u pozorištu postoji velika raznolikost, ovde ćemo pomenuti samo osnovne vrste: velike lutke u koje se oblače glumci, marionete, lutke koje se kao čarape ili rukavice navlače na ruku ili još manje na svaki prst, drvene lutke, lutke za pozorište senki ili za malu scenu sa kulisama i lutke za trbuhozborce. U nekim evropskim zemljama tematika i likovi su bili stalni, pa se tako veruje da je naziv marioneta, lutka koja se pokreće pomoću struna, nastao od imena device Marije, obaveznog lika italijanskih srednjevekovnih lutkarskih prikaza. Dok je ginjola, vrsta lutke nazvana po liku iz Francuskih predstava, Ginjolu, u čije se telo stavlja ruka, a pokreće se prstima ili pomoću dve čvrste žice, dok je glava drvena, kako bi izdržala udarce. U Engleskoj su obavezni Panč i Džudi, mada se ni jedna vrsta lutki ne zove po njima…
TEME ZA LUTKARSKO POZORIŠTE U VRTIĆU
Za decu iz beogradskih vrtića, dobra ideja je poseta lutkarskom pozorištu „Pinokio“ tokom uvoda u ove aktivnosti. Pripremni deo radionica vezanih za pravljenje lutaka za lutkarsko pozorište u vrtiću, podrazumeva da zajednički odaberete odgovarajuću basnu, priču ili bajku, kako biste napravili likove koji se u njoj pojavljuju. Na sreću, osim Ezopovih basni koje su kratke, poučne i nemaju mnogo likova, srpska narodna književnost takođe nudi širok izbor „scenarija“. Osim basni, tu su srpske narodne priče o životinjama, u kojima ima tri do četiri neizbežna lika poput: lisice, zeca, vuka i medveda. Za mlađi uzrast odaberite jednostavniju radnju, sa dva lika, a za stariji nešto složeniju, sa više lutaka. Ponašanje mališana i njihovo „unošenje“ u priču, neka vam bude lakmus papir za odabir. Pored priča o životinjama, za koje će biti idealne lutke od sredine toalet papira, dok uživate u srpskim narodnim bajkama, razmislite o „postavljanju“ na pozornicu neke od njih pomoću lutaka od kašika. Prema uzrastu i interesovanju procenite da li će mališani biti samo lutkari i učestvovati u likovnoj radionici, a tokom predstave uživati u ulozi publike ili pokazuju želju da uzmu učešća i u glumačkom zanatu. Uvek imate mogućnost da im dozvolite da progovore, kroz usta svojih likova, bez unapred utvrđenog scenarija i te improvizacije mogu biti veoma informativne i uspešne. Deca svoje probleme lakše izražavaju indirektno, pa se u neobaveznoj „predstavi“ može drugačije sagledati situacija i stoga naći neko novo kreativno i konstruktivno rešenje.
LUTKE OD SREDINE TOALET PAPIRA
Ovde ćemo predložiti dve varijante pravljenja lutki za lutkarsko pozorište u vrtiću. Potrebni materijali postoji u svakoj predškolskoj ustanovi ili kući gde ima dece. To su sredina toalet papira, makaze, tempere, lepak, karton, kolaž papir ili tkanine, flomasteri i vunica. Najjednostavniji predlog je za najmlađe grupe, gde učesnici oboje gornju četvrtinu u bež boju i na njoj nacrtaju lice, a potom u preostalom delu, crtaju ili lepe odelo od kolaž papira ili tkanina. Na kraju od vunice naprave „frizuru“ i lutka je gotova. Ovde možete videti uputstvo korak po korak za „princa“ i „princezu“. Za stariji uzrast, potrebni su još makaze, konac ili struna, kanap, plastični čepovi od flaša, lepljiva traka i dva štapića. Uz pomoć ovih sredstava na radionici od sredine toalet papira uz malo lepljenja, sečenja, bušenja i vezivanja možete napraviti sasvim upotrebljive marionete. Ukoliko ste odabrali priču o životinjama, ovde ćete naći detaljan prikaz za lisicu i zeku, pa po istom modelu možete napraviti vuka ili nekog drugog glumca. Pustite mašti na volju i uposlite vešte ruke!
KAŠIKE U LUTKARSKOM POZORIŠTU U VRTIĆU
Svako dete ima bar jednu plastičnu kašiku. Ovako ona može da posluži za lutkarsko pozorište u vrtiću. Potreban materijal ne razlikuje se mnogo od navedenog kod lutaka od sredine toalet papira. Poleđinu kašike, iskoristite za lice, a dršku za telo. Nacrtajte flomasterom oči, nos i usta, a vunicu oblikujte u frizuru, dok kraljevskoj porodici na vrh glave možete staviti krune od aluminijumske folije. Na odgovarajućoj visini drške zalepite raširene ruke, a po potrebi i noge od kartona ili papira. Odelo u potpunost zavisi od nadahnuća malih kreatora. Mogu da koriste kolaž papir ili tkaninu koju će fiksirati lepkom. Ukoliko su mališani odabrali bajku tipa: „Bio jedan car, pa imao tri sina…“ Za cara bi se mogla žrtvovati varjača, a od vunice dodati pored kose i brada, dok sinovi carevići i njihove izabranice princeze, „izlaze“ sasvim lepo iz plastičnih kašika.
LUTKARSKO POZORIŠTE U VRTIĆU
Za izuzteno zainteresovane odrasle i mališane, postoji mogućnost da pokušaju pozorište senki, koje se razvilo na istoku. Osnovno je napraviti pljosnate lutke koje se kreću između jake svetlosti i belog platna. Kako su svojom širom stranom okrenute ka izvoru svetla na platnu se ocrtavaju njihove senke i to su u stvari glumci. Za neke predstave je dovoljna bina i zavese, a ponekad treba napraviti malu scenu sa kulisama, ispod koje se nalaze glumci, kao u podrumu.
Mališani zaista uživaju u ovakvim radionicama u kojima nauče nešto novo, vide plodove svoga rada i imaju dovoljno „prostora“ da budu kreativni, kako kroz likovni medij, tako i u pozorišnoj predstavi.